Jasenka Ljubović: "Trčanje je jedan od izraza za sreću."
Postoji više izraza za sreću. Sada znam da je trčanje jedan od njih. Slučajnosti vjerovatno ne postoje, postoje okolnosti, a mene je jedna od njih odvela u svijet trčanja. Dok sam iz prikrajka gledala druge kako trče, razmišljala sam šta u tome ima interesantno?! Samo trčiš, trčiš i trčiš... Ali, nije tako!
Ta jedna okolnost, tačnije poznanstvo, mi je običnu nedjelju zamijenila sa užitkom, poletom, snagom i novom energijom. Dd tog dana trčanje je za mene bio drugi svijet o kojem nisam znala ništa. Moja rekreacija je bila vezana najviše za grupne treninge u teretani. Od „moja prva pretrčana 4 km“ uspjela sam doći prvo do trke 10K, a zatim do Sarajevskog polumaratona za svega par mjeseci.
Sretna sam zbog sebe, ali zahvalna svojim trenerima i klubu SRC koji vjeruju u svoje članove i pružaju maksimalnu podršku i motivaciju za dalje, bolje, jače. I nije u pitanju samo trčanje, već druženje i sticanje novih poznanstava, koji svaki trening čine još ljepšim. Već sa prvim dolaskom, osjećala sam se kao da sam dio ekipe godinama. Osjećaj koji dobijete nakon trčanja je neuporediv sa drugom aktivnošću. Koraci iza vas ostavljaju sve negativnosti koje ponesete sa sobom, da bi na kraju priuštili sebi čisto zadovoljstvo.
Odluka da krenem trčati je moja najbolja odluka u posljednjih nekoliko godina. Moji koraci su i dalje mali, ali neprekidni. Odustajanje nikad nije bila opcija. Ako imate barem malo znatiželje i interesovanja za ovim, moj savjet je da ne oklijevate ni tren. Svaki cilj je nevidljiv dok mu se ne približite.
