Dok sjedim u bašti kafića na Vilsonovom šetalištu posmatram ljude kako trče u grupi. Šta nekoga pokreće da to radi? Po prirodo znatiželjan, odem trčati prvi naredni vikend. Prvo mi je na um palo da je to jefitina, a zdrava zabava.
U suštini potrebne su ti samo tene, šorc, majica i dobra volja. Poslije nekoliko puta samostalnog trčanja to je postalo moja navika. Počeo sam se osjećati bolje, ali je nesto falilo. Na Instagramu sam vidio da postoje trkački klubovi u mom gradu i moja znatiželja me natjera da odem na info sesiju SRC-a. Nevjerovatna dobrodošlica i dobar vajb su prve asocijacije koje su mi pale na pamet. Jedan od predavača reće da je izuzetan rezultat za rekreativca da istrči polumaraton ispod 1 sat i 45 min i da se u Sarajevu u septembru održava polumaraton (za osam mjeseci). Nisam nikada trčao toliku dužinu, ali sam u glavi odmah postavio taj cilj, polumaraton za 1 sat i 45 min. Priključio sam se SRC-u i ubrzo shvatio da se u grupi osjećamo snažnije i izdržljivije. Narednih mjeseci sam čuo mnogo puta: " ti to možeš", "samo naprijed ", "svaka čast" od svojih trenera i prijatelja u klubu što me jako ohrabrilo. Korak po korak postajao sam bolji. Tri treninga sedmično narednih osam mjeseci. Sviđalo mi se jer je postojao plan i program, a i to što smo bili podijeljeni u grupe gdje je trening svakome maksimalno prilagođen bio. To je upravo ono što mi je falilo, grupa, plan i program i dobro druženje. Naredni mjeseci su obilježili treninzi, druženja, obilazak planina, trke (5K Trebevic, 10K Sarajevo night run...). Svaka trka je događaj i izazov za sebe. Postajao sam mentalno jači i počeo obarati lične rekorde za koje nisam vjerovao da ću ikada moći. I došao je i taj dan Sarajevo polumaratona. Trčati glavnim ulicama svoga grada je veličanstven osjećaj. Bodrenje od strane publike i borba sa samim sobom, to jednostavno mora da proba svako ko može da trči. U toku trke sam shvatio da je moj cilj bio pobijediti sebe, što sam i učinio kada mi je Tuna (trener) poslije ciljne linije čestitao. 1 sat i 41 minuta! SRC mi je pomogao da ispunim svoj cilj, a ono što je još bitnije da sam bogatiji za jedno iskustvo koje neću do kraja života zaboraviti. Sarajevo polumaraton je bio šlag na tortu. Veliko hvala trenerima, SRC-u i svima koje sam upoznao kroz ovu zdravu, a jeftinu zabavu.
Ja sam inače pravi sportski tip koji je sport zamijenio radom na računaru svakodnevno po osam sati. Ja jednostavno moram biti u pokretu, to me čini sr...
U Sarajevo Running Club sam se uključila kroz inicijativu moje kompanije čiji je cilj promocija kretanja kao zdrave životne navike. Zamišljala...
Postoji više izraza za sreću. Sada znam da je trčanje jedan od njih. Slučajnosti vjerovatno ne postoje, postoje okolnosti, a mene je jedna od n...
Moja priča kako sam počela trčati i nije osobito zanimljiva. U principu sam poželjela promijeniti nešto u načinu života, tako da osim fizičke a...