Adnan Avdić: "Korak po korak postajao sam bolji!"

Dok sjedim u bašti kafića na Vilsonovom šetalištu posmatram ljude kako trče u grupi. Šta nekoga pokreće da to radi? Po prirodo znatiželjan, odem trčati prvi naredni vikend. Prvo mi je na um palo da je to jefitina, a zdrava zabava. 

U suštini potrebne su ti samo tene, šorc, majica i dobra volja. Poslije nekoliko puta samostalnog trčanja to je postalo moja navika. Počeo sam se osjećati bolje, ali je nesto falilo. Na Instagramu sam vidio da postoje trkački klubovi u mom gradu i moja znatiželja me natjera da odem na info sesiju SRC-a. Nevjerovatna dobrodošlica i dobar vajb su prve asocijacije koje su mi pale na pamet. Jedan od predavača reće da je izuzetan rezultat za rekreativca da istrči polumaraton ispod 1 sat i 45 min i da se u Sarajevu u septembru održava polumaraton (za osam mjeseci). Nisam nikada trčao toliku dužinu, ali sam u glavi odmah postavio taj cilj, polumaraton za 1 sat i 45 min. Priključio sam se SRC-u i ubrzo shvatio da se u grupi osjećamo snažnije i izdržljivije. Narednih mjeseci sam čuo mnogo puta: " ti to možeš", "samo naprijed ", "svaka čast" od svojih trenera i prijatelja u klubu što me jako ohrabrilo. Korak po korak postajao sam bolji.  Tri treninga sedmično narednih osam mjeseci. Sviđalo mi se jer je postojao plan i program, a i to što smo bili podijeljeni u grupe gdje je trening svakome maksimalno prilagođen bio. To je upravo ono što mi je falilo, grupa, plan i program i dobro druženje. Naredni mjeseci su obilježili treninzi, druženja, obilazak planina, trke (5K Trebevic, 10K Sarajevo night run...). Svaka trka je događaj i izazov za sebe. Postajao sam mentalno jači i počeo obarati lične rekorde za koje nisam vjerovao da ću ikada moći. I došao je i taj dan Sarajevo polumaratona. Trčati glavnim ulicama svoga grada je veličanstven osjećaj. Bodrenje od strane publike i borba sa samim sobom, to jednostavno mora da proba svako ko može da trči.  U toku trke sam shvatio da je moj cilj bio pobijediti sebe, što sam i učinio kada mi je Tuna (trener) poslije ciljne linije čestitao. 1 sat i 41 minuta! SRC mi je pomogao da ispunim svoj cilj, a ono što je još bitnije da sam bogatiji za jedno iskustvo koje neću do kraja života zaboraviti. Sarajevo polumaraton je bio šlag na tortu. Veliko hvala trenerima, SRC-u i svima koje sam upoznao kroz ovu zdravu, a jeftinu zabavu.