Azra Zec: "SRC je više od trkačkog kluba"

U Sarajevo Running Club sam se uključila kroz inicijativu moje kompanije čiji je cilj promocija kretanja kao zdrave životne navike. Zamišljala sam da će to biti lijepo iskustvo od nekoliko mjeseci druženja sa mojim kolegama. Moja očekivanja nisu išla dalje od toga.

Počeli smo sredinom aprila, malo hodali, malo trčali, do neba se radovali kada smo došli do prvog, drugog, trećeg kilometra. Kada nas je Sead Velagić, naš trener, počeo ohrabrivati da se prijavimo na 5 K utrku na Trebeviću, krenuo je neki moj otpor: 'ja to ne mogu, ja nisam upisala školu da se utrkujem, propala bih u zemlju ako bih stigla posljednja, ma cijeli svijet će pričati o tome kako je jedna Azra u Sarajevu bila zadnja na nekoj utrci'. Tako otprilike. Nakon što sam istrčala 5K (nisam bila zadnja!), Sead me je počeo nagovarati da se prijavim za 10 K, a ja opet kao neću, a onda se prijavim. Isto je bilo i za polumaraton: neću, pa se prijavim... i sve uspješno završim. U jednom trenutku sam shvatila da se ja zapravo takmičim sama sa sobom, razbijam vlastite predrasude o tome šta ja to sve ne mogu, rekalibriram samopouzdanje i ono što me motiviše da dođem do cilja. I nekako mi dobro ide, čini mi se. 

Za mene je Sarajevo Running Club više od trkačkog kluba. To je zajednica koja okuplja one uporne, one odgovorne prema svom zdravlju, one pomalo luckaste koji će doći i na trening po kiši, one koji neprestano pomjeraju vlastite granice. Baš poput mene.